Zlatno runo...
(@Lastavica je objavila drugi krug @mecabg ideje... radost, djevojka, život, kaos, san, ruke,... ja dodajem riječ zagrljaj)
Zaustavila je sudbinu u naručju isušenih želja, dotaknula napukli porcelan povjerenja, zgužvani staniol neke davne sreće i našla se na pučini pod nebom okićenim zvjezdanim prahom ranjavajuće tuge.
Osmjehom i krhotinama uspomena se razlila radost.
Uzburkao se ocean sna. Djevojka , ulovljena u mrežu snovitosti, traga za runom krilatog ovna, hrli ka dalekom otoku. Probija se kroz plutajuće stjene, ljubav osjeća kao bol, kao kameni zagrljaj iz kojeg bježi budeći u sebi strune dugo začahurene u srčanim komorama. Život je uspavan na pepelu neke davne vatre, ugašen na krateru snova, u vulkanu neizgovorenih boli. Predugo je trajala u kaosu neostvarenih želja.
Ne spavaj na pepelu uspomena, ubi gutača vatre u sebi, začula je njegov glas. U plamičku buđenja osjeti uzavrelost osjetila.
Ubila je gutača vatre i dotaknula runo žrtvovanog ovna… ruke im se spletoše u buket zagrljaja. Kamenje je zaokružilo svjetlost.
Na nebu je zaiskrilo novo zviježđe.
Dijana JelčićOznake: zagrljaj
|
