dinajina sjećanja

ponedjeljak, 23.10.2017.

Koordinate srca...



Budim se iz bdijenja, tu si, sanjiv u budnoj strasti, svjetlošću utkan u kožu, jecajem tišine utopljen u pore, krikom žudnje dozvan u klijetke srca, nezamjenjiv na dlanovima, nesalomljiv uraganom podavanja, neizbrisiv sa koordinata srca.
U djeliću trenutka vidjeh zadnje kapi prohujalih kiša koje su ostavile kristalni trag u njegovoj duši. Nad srcem je bdijelo podne puno treperavih čestica. Iscrtavale su krug na koordinatama sna. Svemir je mirovao tajanstvenom eksplozijom boja i tišinom svjetlosti koja je skladala spiralu dolazećih zvukova. Na orkanskim visovima želja vjetar se igrao sa vrtlogom nevidljivog vretena i zatvarao atome strasti u kozmičku energiju vječnosti. U sutonu izađoh iz putanje duše i zaronih u orbitu nečeg nepoznatog što se tek naziralo na istoku znatiželjnog uma. Gledala sam prazninu koje nije bilo, uspinjala sam se okomitom stijenkom žudnje da osjetim vertikalni mir polja u kojem procvjetaše pupoljci ljubičastog cvijeća.

Koraci iz nekog davnog snoviđenja probiše zvučni zid nutarnje gluhoće i satkaše dugu na horizontu buđenja. Na spiralnoj putanji sjećanja zaiskri zlatna škrinja puna prošlih strahova. Nevidljiva ruka sudbine podignu poklopac i ja začuh kako neisplakane tuge napuštaju dubine nutrine i nestaju u nedohvatnim širinama prohujalog vremena.

Praskozorje novog trenutka prosu svjetlost u koordinate srca i zaobli prostor duše u novu dimeziju postojanja. Probudih se tonovima nečeg nepoznatog u meni. Kroz kristalnu prizmu svitanja vidjeh sunce kako gasi tminu i pali svijeće praiskonskih vjerovanja.
Veliki prasak nutarnjeg svemira je probio opnu trodimenzionalnog nepostojanja i propustio svjetlost u titraj mog još snenog oka.

Kristali prošlih kiša oživješe novim bojama i zatvoriše trenutak u riznicu postojanja,u srce krošnje vremena.

Dijana Jelčić








Oznake: koordinate srca

- 08:38 - Komentari (24) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>