Tužaljka Grada...
Na hridini stoji grad,
Republika,
vječnost uklesana u stijenu,
utkana u romor valova
i tužaljku kamena.
Vratite mi dušu da budem
ono što jesam,
njedra čovjeku.
Odvojiste me od majke,
od kamenjara,
od doline sna,
od vrulje koja me pojila,
od cvijetova koji me hraniše,
od vila koje plesom milovahu moje tlo.
Začahureni u pohlepi,
opsjednuti bljeskom dolazećeg vremena,
sjajem isklesanih kipova,
mramornih stupova,
granitnih postolja,
topotom kopita
ne čujete jecaj kamena.
Galebi slijeću na kameni krijes Lovrijenca,
u vjetru tužaljka zgaženog kamena.
Branite me
od tuđinskih koraka,
od trgovaca maglom,
od pohlepnih dlanova.
Ostavite me zvijezdama,
neka me noćima zlatom miluju,
neka u svitanjima, kao golubice,
ka suncu uzlijeću,
dozvolite mi da budem,
samo
Grad na hridini
i koljevka čovjeku.
Dijana Jelčić.. zbornik pjesama "Dubrovnik na dlanu" Kultura snova, Zagreb, 2017
Oznake: Dubrovnik na dlanu
|
